Maslina
Olea europaea
Karakteristike
Maslina (Olea europea L.) je zimzeleni grm ili stablo iz istoimene porodice maslina (Oleaceae). Stablo je razgranato, naraste do 10 metara visine tvoreći nepravilno, kvrgavo deblo s mnogo grana i široku, asimetričnu krošnju. Korijen je vretenast, razgranat i jako razvijen. Kora je u početku glatka, sivkasta, kasnije postane hrapava i ispuca u tamne ljuske. Pupovi su prekriveni sivkastim dlakama. Listovi su nasuprotni, zimzeleni, kožnati, duguljasti, dugi 3-10 cm, široki do 2 cm, cjelovitog ruba, ušiljenog vrha, na naličju srebrnastosivkasti, nalaze se na kratkim peteljkama. Cvjetovi su dvospolni, jednodomni, pravilni, sitni, ugodna mirisa, skupljeni u rahle metličaste cvatove i rastu iz pazušaca listova. Ocvijeće im je dvostruko, čine ga čaška i vjenčić. Čaška je građena od četiri lapa, vjenčić ima četiri bijele latice. Cvate u travnju i svibnju. Plodnica je nadrasla i nosi dva sjemena zametka. Cvjetove posjećuju pčele te sakupljaju pelud. Plod je mesnata, jajasta koštunica, duga 1-3 cm, široka do 2 cm. U početku je zelena, dozrijevanjem postane tamno modra, crna ili smeđezelena. Dozrijeva u rujnu i listopadu.
Stanište
Raste na obalnim mjestima Mediterana, kod nas u primorskom području, možemo je naći od nizina do 700 m nadmorske visine. Uzgaja se tisućama godina. U Dalmaciji maslina je najvažnija voćna kultura, njenim uzgojem bavi se 45% obitelji u području obale, a na otocima čak 93%. Razmnožava se vegetativno i generativno radi selekcije. Traži dovoljno topline i sunca za razvoj, ne podnosi temperature ispod -10°C. Sporog je rasta, može doživjeti starost do 1000 god.
Etimologija
Naziv roda Olea potječe od grčke riječi elaea (maslina).[1] Ime vrste europea ukazuje na stanište. Na stranim jezicima nazivi su olive (eng.), Olivenbaum, Echter Ölbaum (njem.), olivier (fr.), olivo, ulivo (tal.), olivera, olivo, aceituno (špa.), oliveira (port.), oljka (slo.).
Rod maslina (Olea) sadrži oko 40 vrsta no kod nas i u cijeloj Europi možemo naći samo jednu vrstu. Ostale su rasprostranjene u Africi i Aziji, a i od daleko manjeg su značaja nego ova vrsta. Neki autori divlju maslinu vode kao Olea europaea ssp. sylvestris, karakteristično za nju su grane prekrivene trnovima, sitniji listovi i sitniji plodovi, dok je uzgojni oblik Olea europaea ssp. europaea.
Upotreba
Koriste se listovi i plodovi, oboje gorkog okusa. Listovi se beru tijekom cijele godine, a plodovi kada dozriju krajem jeseni. List se koristi za smanjivanje povišenog krvnog tlaka, kao diuretik i za smanjivanje šećera u krvi.
- 15 g svježih listova prelije se 500 mL kipuće vode i ostavi da odstoji 15 minuta. Pije se tri puta dnevno. [2]
Plodovi služe za proizvodnju maslinova ulja.
Galerija fotografija
Literatura
- Vojin Gligić, (1953.), Etimološki botanički rečnik, Sarajevo: "Veselin Masleša"
- Stribor Marković, (2010.), Fitoaromaterapija: monografije esencijalnih ulja i ljekovitih biljaka: temelji fitoaromaterapije, Zagreb: Centar Cedrus
- Čedomil Šilić, (1990.), Atlas drveća i grmlja, Sarajevo: Svjetlost
- Paul Williams, (2007.), Neodoljive sobne biljke, Zagreb: Mozaik knjiga
